OTVORENO PISMO
OBJAVLJENO U SLOBODNOJ DALMACIJI (Prilog: Spektar, 15.01.2011. str.5)
Poštovani gospodine Botteri.
Obraćam Vam se otvorenim pismom, kao osobno i institucijski blizak suradnik Bože Majstorovića i splitske Galerije umjetnina, a glede Vaše kandidature za ravnatelja te ugledne institucije.
Nismo se osobno upoznali, ali nadam se da ćemo naš susret jednog dana ostvariti, premda Vas nikako ne želim upoznati kao ravnatelja splitske Galerije umjetnina, jer mislim da uz Vaše najbolje namjere ne možete obnašati ovu odgovornu dužnost, pošto struku ne sagledavate na način na koji Muzeji suvremene umjetnosti diljem svijeta funkcioniraju. Naime Galerija umjetnina po svom djelovanju, premda joj fundus i postav sežu daleko u prošlost, jest i Muzej suvremene umjetnosti, a upravo je to njen najvitalniji segment koji traži neprekidnu interakciju između publike, umjetnika i stručnjaka. Pošto se njen dosadašnji ravnatelj dokazao između svega ostalog i kao vrsni poznavalac esencije suvremenog umjetničkog djelovanja, Muzej suvremene umjetnosti Istre u kojem radim, poput mnogih drugih sličnih ustanova u zemlji i inozemstvu, uspostavio je tijesan kolegijalni i prijateljski odnos s tom institucijom upravo zbog gotovo identičnih idejnih, estetskih, kritičkih, etičkih i moralnih stavova o suvremenoj (ali ne i samo suvremenoj) umjetnosti.
Suvremena umjetnost danas nije više isključivo likovna, a kamo li estetska kategorija, već je najčešće otvoreni poligon preispitivanja filozofskih, socioloških, političkih, etičkih i estetskih ideja, stavova i razmišljanja putem vizualnih medija. Ona je danas često utopistički iskrena i dobronamjerna, ali i reakcionarna, buntovna, anarhistička, ali ipak je prvenstveno (što je uzdiže od dnevnopolitčke realnosti), konstruktivna kritika društva u kojem živimo.
Vaš predloženi program za ravnatelja ove institucije potvrđuje da ne znate o čemu se točno ovdje radi, a još eksplicitnije se to očitava u Vašoj izjavi o skulpturi mladog umjetnika Predraga Pavića (molio bih Vas da pokušate sljedeći put citirati barem ime umjetnika o čijem djelu govorite). Ta skulptura na izvjestan je način sukus ranije navedenog. Zar moramo biti gluhi i sljepi pred strahotama svijeta u kojem živimo, da li ne gledamo svakodnevno takve prizore u informativnim programima televizije i na nebrojenim web stranicama. Nije li ta skulptura opomena i osuda zločina? Ni je li ona isto što Sveti otac svake nedjelje propovjeda u Bazilici Sv.Petra i nije li se On i ovog Božića Urbi et Orbi porukom mira i nenasilja obratio gradu i svijetu? Konačno, nisu li mnogi umjetnici koji su stvarali povijest umjetnosti upravo posezali za mukom Gospodina našega kako bi, između ostalog, ilustrirali stvarnost i govorili o nasilju i teroru ? Nije li Raspeće, kojeg ste i Vi bezbroj puta naslikali, opomena i put za bolji, ispravan život ? Na kraju i Sv.Petar je naopaoko bio raspet, ali Caravaggiovu sliku tog prizora neki su suvremenici osuđivali da bi ona danas postala jednom od paradigmatičnih ikona baroka kojeg je u slikarstvu upravo inaugurirao Caravaggio. To je bit suvremenosti, a Lijepa umjetnost koju Vi zastupate, salonska je kategorija koja je nužna, ali joj nije mjesto u muzejskim ustanovama kojima je između ostalog dužnost i zadaća zajedno s umjetnicima kreirati stvarnost današnjice.
Poštovani gospodine Botteri, ni najmanje ne sumnjam u Vaše plemenite nakane i ne sporim Vaše viđenje suvremene umjetnosti. Svatko ima pravo na svoj ukus i svoje mišljenje. Međutim, Galerija umjetnina je posebno mjesto, mjesto živog susreta, kreacije i otvorene diskusije, a razvija se na premisama i diskursima koji svoju evoluciju proživljavaju od modernizma do danas, a to obavljaju usko specijalizirani stručnjaci. To je njen primarni zadatak. Zbirka starih majstora, koju spominjete u Vašem programu, obrađena je i stoji u postavu, a neka njezina djela suvremenija su od mnogih recentnih koje mnogi pogrešno trpaju u taj pretinac. Pozitivna kemija povijesnih razdoblja koju je uspostavila Galerija umjetnina na čelu s njenim ravnateljem Božom Majstorovićem rijetka je i neobično kvalitetna, a taj dijalog treba i nadalje održavati, za što nije dovoljna samo kvalifikacija koju traži natječaj za ravnatelja, već je potrebno veliko iskustvo i poseban osjećaj za prepoznavanje i otkrivanje istinskih današnjih umjetničkih vrijednosti. Svi mi koji se bavimo kreiranjem suvremene umjetnosti podložni smo sudu vremena, a Majstorović je već taj sud prošao s visokom ocjenom. Stoga su naše institucije našle zajednički jezik i stoga ne bih mogao s Vama surađivati jer imate drugačije sklonosti koje su više okrenute estetskim načelima i nalaženju lijepog u umjetnosti, dakle potpuno oprečno onome što suvremenost danas podrazumijeva, jer umjetnost danas, kao i svijet u kojem živimo, nije lijepa i kao takvu je treba pokazati, kreirati i zastupati.
Vaš glavni projekt, apostrofiran u, dozvolite, nedopustivo prešturom i nestručnom programu, je Umjetnost u Spltu i Dalmaciji od antike do XXI stoljeća. To govori da uopće ne poznajete muzejsku struku. Slažem se da bi takva izložba trebala biti realizirana, ali Galerija umjetnina, osim posudbe umjetnina za tu izložbu, može samo malo participirati u takvom projektu kojeg je nemoguće, iole suvislo, obraditi u tako kratkom roku. Nositelj bi dakako trebao biti Muzej hrvatskih arheoloških spomenika koji je stručan i potpuno kompententan da obradi ono bitno razdoblje – od pojave kršćanstva do Srednjeg vijeka. Dalje je manje važno, a to da ćemo takvom izložbom zadiviti svijet, kako zagrebački gradonačelnik Milan Bandić voli reći:…“ to okačite mačku o rep“... Godine 2000. spomenuti je muzej organizirao izložbu Hrvati i Karolinzi. Otiđite u Arheološki muzej i zatražite kataloge na uvid kako bi vidjeli kako se rade takvi projekti, s kojom ozbiljnjošću, kojim partnerima i s kojim sredstvima, a to razdoblje obuhvaća samo tri stotine, a ne 1700 godina. Bilo koji sličan projekt koji ne bi bio rađen s približnom ozbiljnošću značio bi samo degradaciju naše povijesne baštine a ne kako kažete u svom programu: …“afirmaciju hrvatske kulturne baštine i hrvatske kulture
kao jedne od najstarijih europskih kultura“…(?!).
Kandidaturu Bože Majstorovića ne podržavam samo zato što smo prijatelji, istomišljenici i partneri u mnogim projektima promocije suvremene hrvatske umjetnosti. Podržavam ga prvenstveno stoga što još nije završio opsežni projekt kojeg je započeo a o čemu i sami kažete: ... „On je u najtežem vremenu napravio najviše, obavio preseljenje u novu zgradu koju je i dogradio i stvorio optimalne uvjete za daljnje djelovanje“…(Slobodna Dalmacija 29.12.2010.). Treba mu još jedan mandat da dovrši taj projekt na ponos sada malobrojnih ali u budućim generacijama i te kako zahvalnih splićana.
Poštovani gospodine Botteri. Vjerujem da ste se, kao što navodite, sami i svojom voljom javili na natječaj. Međutim nije li Vas imenovalo potpuno nekompetentno, izvan zakona postavljeno Upravno vijeće. Kako ćete odoliti njihovim pritiscima i pritiscima trenutnih splitskih moćnika da ne izgradite garažu ili shoping centar na bastionu Cornaro, umjesto predviđenog Parka skulpture i muzejskih depoa?
Kažete: Živim po nadahnuću i nadam se Božjoj pomoći, namjere su mi dobre pa u takvim prilikama ni Božja pomoć ne izostane. (Slobodna Dalmacija, 30.12.2010.). Veliki Dante kaže da je Put u pakao popločen dobrim namjerama, a Bog Vam neće pomoći jer Vas je stvorio kao slikara, onog koji će ukrašavati Hram njegov, a ne kao nekompetentnog ravnatelja institucije o kojoj gotovo ništa ne znate. Koliko znam nauk vjere govori da čovjek mora biti svjestan svoje pripadnosti, čuvati se idolopoklonstva i ne težiti za tuđim. Ne kompromitirajte se, nemojte se zamjerati tamo gdje nije potrebno. Rekli ste: …“kada bih osjetio baš silnu količinu otpora i negativnosti, povukao bih se“…. (Slobodna Dalmacija, 30.12.2010.)
Struka i javnost svoje su rekli. Ispoštujte osmu zapovjed i povucite se uzdignuta čela u ime svog digniteta, u ime struke, Splita, te kulturnog i civilizacijskog napretka naše domovine. Povucite se sad, jer još uvijek niste okaljali svoje ime.
S poštovanjem
Mladen Lučić,
Muzejski savjetnik MSUI
